...pa do vječnosti!

Dobrodošli na moj blog

18.03.2013.

Bok ljudovi

Ovaj post objavljujem uglavnom za cure jer znam da današnji dečki to neće razumjeti, ali voljela bih da me i oni poslušaju, da pročitaju ovo šta ću reć. Živimo u 21. stoljeću gdje se današnja mladež puno razlikuje od prijašnje. Cure su danas vrlo slične, vole se naslikavati, isprse sise, guzu, trbuščić uvučen(ima iznimaka). Zar je to sve šta današnji svijet zna? Onda taj ženski rod kuka kako ih nijedan dobar dečko ne želi. Pa naravno kad su ih otjerale svojim kurvastim ponašanjem. Ili, cure, previše vjerujete dečkima i bojite se da ne ode od vas jer ste previše zaljubljene pa radite svakakve gluposti, slikate se polugole, pričate mu perverzije, sve vas znam. Moj savjet: NEMOJTE! Ako mu je stvarno stalo do vas, pa borit će se za vas, a ako ode nekoj drugoj onda to nije bilo to. Kada sam prijateljici pričala ovo šta sada tu govorim dobila sam protuodgovor "Takvi dečki više ne postoje" Ako ima koji muški blogger bilo bi mi jako drago da ovo čita jer ovo je poruka za njega i za sve muške. Zar ćete stvarno spasti na to? A? Da vas cure više ne žele pogledat jer ne izgledate najbolje, dokažite joj suprotno, svaka osoba je lijepa samo što se neki znaju malo bolje sredit. Nemojte dopustit da vam sve cure otme neki huligan iz ulice. Pričale smo ja i prijateljica kako više ne postoje oni muškarci kao iz onih lifetime movies, ako znate na šta mislim. Oni gdje naše mame uvijek plaču, a ponekad i mi. Današnje društvo se sastoji od toga da su cure drolje, a dečki ženskaroši. Znam da ovime neću ništa promijeniti, ali eto... Cure, vi samo budite lijepe za sebe, mislite na sebe, na školu. Ako vam se neki dečko svidi pa pozdravi ga u školi na hodniku, ali nikako preko fejsa, jer to kasnije postaje bolest i nešto zbog čega ćete se možda kajat, a njemu će njegov ego rast. Zavedite ga uživo, neka vas obožava, a ne da vas želi samo kada mu je dosadno. Dečki, nikad ne recite za neku curu da je drolja, makar ona bila prostitutka. Želite neku dobru, zgodnu tempiranu bombu, a ne vidite da vam možda baš neka druga cura može biti sve, poput druge sestre samo šta vam je ta cura ukrala srce. Osvojite curu kao što su to vaši očevi i djedovi radili, pitajte ih za savjet i sigurna sam da vam neće reći da joj na fejsu napišete "ajmo se jebat" , oprostite na izrazu, ali tako je. Nadam se da će dvije osobe ovo pročitati, ali ako se to ne desi meni je drago što sam napokon malo um ispraznila od ovoga svega jer mi je dosta to govoriti jedno te istim osobama. Respect :) Ne sanjajte bajke, nego živite u bajci!

06.02.2013.

Ah ta bolest!

I tako vam se ja razboljela, pa sam čovjek od krvi i mesa. Moram da malo ležim u krevetu i švrljam po net-u. Maloprije gledam ja simptome kad sve ukazuje da imam upalu pluća. Da sam dalje išla istraživat još bih zaključila da sam smrtno bolesna. Tak je to s tim bolestima, sve imaju iste simptome. Bar po cijele dane ležim i ništa ne radim. Ovaj televizor je isto fascinantan. 500 programa, a nijedan nema ništa zanimljivo, španjolske i turske sapunice ili repriza nečega šta sam gledala prošli tjedan. Šta uraditi kad se dobije onaj ludi osjećaj da bi mogla partijat cijeli dan i noć, ili stalno nekamo ić, u kino, na rođendane, čak sam sanjala da idem na ljetovanje. Najprije sam s bratićem i sestričnom te vlastitom sestrom trebala ići u Italiju. Krenemo se mi pakirat kad nama se nejde u Italiju nego u Grčku. I otišli mi za Grčku. Kako je u snovima sve jednostavno. Nema troškova, možeš šta hoćeš, sve je po tvojim pravilima. Umjesto da sam ja sad u Grčkoj i uživam na nekoj tamo plaži, ležim doma i "uživam" u antibioticima. Super -.-

19.01.2013.

Ljudi moji...

Kakav je ovo čudan planet. Tjedan dana snijeg pada, a onda samo od nekud sunce. Hajde da su nam bar školu odgodili za tjedan dana, al nee, di bi oni. Probudim se ja danas, puna kuća ljudi, a ja u gačama. Super pa su me svi vidli. Kao da me je netko preko noći prenio preko svijeta tamo negdje u Kanadu il' sam spavala 3 godine pa nisam u toku s ničim. Kako je moguće preživjet kada cijeli svijet nešto očekuje. Samo čekaju na tebe da učiniš nešto pa kad napraviš najmanju greškicu kao da si nekome vrat odrezo. Kako je uopče moguće biti ovoliko lijen koliko sam ja lijena. Mama mi nešto govori ja kao da ju ne čujem, potpuno sam oglušila. Hoće to bit takva faza. Samo se nadam da mi se mamica previše ne ljuti, ma ne... Znate kakve su mame. :) Pročitala sam jedan zanimljiv status da mame u sebi imaju uz opciju da se naljute na svoju djecu da odmah i zaborave i opraštaju, tako nešto, ugl... Uz to da je ovo čudan planet, čudnije je to kako se ova naša elektronična sredstva brzo trgaju. Eto, tek šta mi je laptop napunio 3 godine, otišo kod servisera, a od njega se zaputio prema smetlištu. Ljudi moji... Dilema dana je... Kakav laptop kupiti, a da se za 3 godine ne zaželi servisera ili, još gore, smetlišta? *Respect* <3

14.01.2013.

Just to say Hello!

Hello people! Ovo današnje vrijeme je vrlo dosadno i mislim da se svatko slaže sa mnom (osim možda nekih super-zvijezda ili nogometaša). Pa...evo mene, nadam se da me još netko razumije kad kažem da se osjećam sama u ovome svijetu, mislim, nije tako loše, ali...voljela bih da mogu s nekim pričat kao sa samim sobom. Moje umjetničko ime je Gigi M. :) Razlog tome je jer ne želim odavat pravu sebe. Lakše je ako nitko ne zna tko sam, odakle dolazim, gdje živim i te formalne gluposti. Samo ću vam reć da sam jedna obična tinejdžerica. Nadam se da će nekome biti zanimljivo pratiti moj blog i da ćemo se razumjet međusobno. *Respect* <3